Manekenke potječu iz drevnih civilizacija i stoljećima su sastavni dio umjetnosti i mode. Manekeni koje vidimo u izlozima i na podovima maloprodajnih trgovina samo su najnoviji razvoj ovog važnog predmeta u povijesti mode.
Manekeni prošlosti
Najranije poznato korištenje manekenki bilo je u starom Egiptu. Stari Egipćani koristili su drvene lutke za izlaganje odjeće. Idući dalje u drevnu povijest, Grci i Rimljani koristili su žicu i papier-mâché za istu svrhu. Tijekom renesanse umjetnici su koristili lutke kao modele za slike i skulpture. U 19. stoljeću Pariz je postao središte proizvodnje manekenki i ostao je to sve do sredine-20. stoljeća.
Otprilike u to vrijeme također počinjemo viđati lutke korištene na načine koji su nam poznati. Postali su češće korišteni u izlozima trgovina za izlaganje odjeće i dodataka. U to su se vrijeme lutke izrađivale od papier-mâchéa, a kasnije od voska. Početkom 20. stoljeća lutke su se izrađivale od celuloida, a kasnije i od plastike, materijala koji su i danas uobičajeni. U 1920-im i 30-im godinama lutke su postale manje realistične i više stilizirane, nalikujući Art Deco modi tog vremena. Međutim, taj je trend ubrzo napušten, au cjelini, lutke su postale realističnije.
Promjene u novijoj povijesti
U novijoj povijesti počeli smo viđati lutke koje nalikuju onima koje vidimo danas. Šezdesetih godina prošlog stoljeća lutke su postale anatomski ispravnije, odražavajući promjenjive standarde ljepote tog vremena. U 1990-ima lutke su postale realističnije i raznovrsnije, s različitim veličinama i tonovima kože. Danas ne koristimo lutke samo u izlozima, već iu muzejskim izložbama, fotografiji i filmu. Dizajnirani su da budu što je moguće realističniji i često se izrađuju pomoću tehnologije 3D ispisa. 3D printanje omogućuje visoku razinu detalja koja prije nije bila moguća. Neke vrhunske robne kuće i modni brendovi koriste prilagođene lutke koje su specifične za estetiku njihove robne marke, dodatno naglašavajući ulogu lutki kao sastavnog dijela strategije vizualne prodaje trgovine.